Kina nedavno je pokrenula velike vojne vježbe oko Tajvana, simulirajući napad na ostrvo – samo nekoliko dana nakon što je novi predsjednik William Lai prisegnuo. Ove vježbe dodatno naglašavaju srž problema: Kina tvrdi suverenitet nad samoupravljanim Tajvanom.
Peking smatra da je ovo ostrvo otcijepljena provincija koja će, u konačnici, postati dio zemlje, i nije isključio upotrebu sile kako bi to postigao. Ali mnogi Tajvanci sebe smatraju dijelom odvojene nacije – iako većina podržava održavanje statusa quo gdje se Tajvan ni ne proglašava neovisnim od Kine niti se ujedinjuje s njom.
Povijest odnosa između Kine i Tajvana
Prvi poznati doseljenici na Tajvan bili su pripadnici austronezijskih plemena, za koje se vjeruje da su došli s područja današnje južne Kine.
Prvi zapisi o Tajvanu u kineskim dokumentima datiraju iz 239. godine nove ere, kada je car poslao ekspediciju na ostrvo – činjenica koju Peking koristi kao osnovu svoje teritorijalne tvrdnje.
Nakon relativno kratkog perioda kao nizozemska kolonija, Tajvan je bio pod upravom kineske dinastije Qing, prije nego što je predan Tokiju nakon što je Japan pobijedio u Prvom kinesko-japanskom ratu.
Nakon Drugog svjetskog rata, Japan se predao i odrekao se teritorija koje je uzela od Kine. Nakon toga, Tajvan je službeno smatran okupiranim od strane Republike Kine (ROC), koja je počela vladati uz saglasnost svojih saveznika, SAD-a i UK-a.
Međutim, u narednih nekoliko godina izbila je građanski rat u Kini, i trupe tadašnjeg lidera Chiang Kai-sheka porazila je vojska Mao Ce-tunga.
Chiang, ostaci njegove vlade Kuomintanga (KMT) i njihovi pristaše – oko 1,5 miliona ljudi – pobjegli su na Tajvan 1949. godine.
Chiang je uspostavio diktaturu koja je vladala Tajvanom sve do 1980-ih. Nakon njegove smrti, Tajvan je počeo tranziciju u demokratiju i održao svoje prve izbore 1996. godine.
Koja država priznaje Tajvan?
Postoji neslaganje oko statusa Tajvana. Tajvan ima svoj ustav, demokratski izabrane lidere i oko 300.000 aktivnih vojnika u svojim oružanim snagama.
Vlada u egzilu ROC-a pod Chiangom na početku je tvrdila da predstavlja čitavu Kinu, koju je namjeravala ponovno okupirati. Držala je Kinino mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a i bila je priznata od mnogih zapadnih zemalja kao jedina kineska vlada.
Međutim, do 1970-ih neke su zemlje počele tvrditi da vlada u Tajpeiju više ne može biti smatrana pravom predstavnicom ljudi koji žive na kopnu Kine.
1971. godine UN je diplomatsko priznanje prebacio Pekingu. Kada je Kina počela otvarati svoju ekonomiju 1978. godine, SAD su prepoznale prilike za trgovinu i potrebu za razvojem odnosa. Formalno su uspostavili diplomatske odnose s Pekingom 1979. godine.
Od tada je broj zemalja koje priznaju vladu ROC-a drastično pao, a danas samo 12 zemalja priznaje ovo ostrvo. Kina vrši značajan diplomatski pritisak na druge zemlje da ne priznaju Tajvan.
