Iranova uloga u finansiranju i naoružavanju proxy grupa na Bliskom istoku dobro je dokumentovana i dodatno je dobila na pažnji nakon napada koji je predvodio Hamas u Izraelu u oktobru 2023. Slično tome, Teheranove pošiljke oružja Rusiji su dobro poznate i izazvale su pritužbe i sankcije sa Zapada.
Međutim, Teheran je dobio malo pažnje za svoju vojnu intervenciju u drugom smrtonosnom sukobu: građanskom ratu u Sudanu.
Od početka sukoba u aprilu 2023, ubijeno je najmanje 13.000 ljudi, povrijeđeno preko 33.000, a milioni su raseljeni. Nakon godina relativnog mira, ljudi su ponovo masakrirani u južnoj regiji Darfur.
U početku, nakon izbijanja sukoba između dvije rivalske frakcije sudanske vojne vlade, Iran je ograničio svoje učešće na pružanje humanitarne pomoći.
Ali ta politika nije dugo trajala. Između decembra 2023. i januara 2024, Teheran je isporučio nekoliko Mohajer-6 dronova srednjeg dometa za izviđanje i borbu predsjedniku Abdel Fattah al-Burhanu i njegovim Sudanskim oružanim snagama (SAF).
U februaru, dronovi su pomogli SAF-u da preuzme teritoriju od Mohameda Hamdana Dagaloa, poznatog kao “Hemedti”, i paravojnih Snaga za brzu podršku (RSF), tokom ofanzive u gradu Omdurman.
Iako sukob u Sudanu dobija manje globalne pažnje nego oni u Ukrajini i Gazi, on je strateški značajan za Teheran. Kao stručnjak za iransku vanjsku politiku, vidim kako Teheran sve više koristi učešće u afričkim zonama sukoba da unaprijedi vojne, komercijalne i posebno geopolitičke ciljeve zemlje. To slijedi sličnu putanju kao i Iranovo učešće u Etiopiji tokom Tigrajskog rata 2020-22.
Projekcija moći
Vojno i komercijalno, izvoz dronova SAF-u je nastavak iranskih akcija od isteka UN-ovog embarga na oružje protiv Teherana u oktobru 2020.
Od tada, Iran je isporučivao nadzorne i borbene dronove ne samo svojim kvazi i nestatnim proxyjima i partnerima na Bliskom istoku – poput Hezbolaha, Hamasa i Huta u Jemenu – već i sve više državama izvan regije poput Etiopije, Rusije, Tadžikistana i Venecuele.
Iran to čini da bi projicirao moć, ojačao saveze i utjecao na sukobe na Bliskom istoku i drugim regijama. Istovremeno, to može biti unosan izvor prihoda za iransku ekonomiju, kao i vitrina za tehnologiju zemlje. Iako je teško odrediti tačan prihod koji Iran dobija od vojnog izvoza dronova, procijenjena vrijednost globalnog tržišta 2022. bila je 12,55 milijardi USD, cifra koja bi trebala dostići 14,14 milijardi USD u 2023. i 35,60 milijardi USD u 2030.
U vezi sa Sudanom, naoružavanje SAF-a pomaže i širim geopolitičkim ciljevima Irana i njegovoj konkurenciji s regionalnim rivalima, uključujući Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Izrael.
Odmetničke države
Odnosi između Irana i Sudana datiraju iz 1989. godine, kada je Teheran podržao puč koji je predvodio Omar al-Bašir, koji je kasnije postao predsjednik Sudana. Tokom 1990-ih i 2000-ih, Iran je Sudanu nudio razvojnu pomoć i vojnu pomoć. Izvozio je traktore tamo i stacionirao pomorske brodove u sudanskim lukama u Adenskom zaljevu i Crvenom moru.
Uz ove strateške rute i pomorske puteve, Teheran je izvozio naftu u afričke zemlje i krijumčario oružje regionalnim klijentima, uključujući pobunjenike Hute u Jemenu i palestinske militante u Gazi.
Kao odmetnička država koja je podvrgnuta sankcijama i embargu SAD-a, Sudan je pružao diplomatsku podršku Teheranu tokom tog perioda.
Priznavao je pravo Irana da vodi nuklearni program i glasao protiv rezolucija Generalne skupštine UN-a koje osuđuju iranski dosije o ljudskim pravima. Od 1979. do 2021., Sudan je rangiran kao treći najveći trgovinski partner Irana u Africi i činio je 3% prosječne godišnje trgovine s kontinentom.
Ali između 2013. i 2016., odnosi između Irana i Sudana pretrpjeli su niz ozbiljnih neuspjeha. Godine 2014., Sudan je zatvorio iranski kulturni centar i protjerao njegove diplomatske zvaničnike zbog navodnog širenja šiizma u pretežno sunitskoj zemlji. Dvije godine kasnije, 2016., Sudan i druge zemlje u Roga Afrike prekinule su formalne veze s Teheranom.
Ovi neuspjesi su rezultat povlačenja Irana iz Sudana i Afrike kako bi se koncentrisao na nuklearnu diplomatiju sa Sjedinjenim Državama i drugim svjetskim silama. Takođe su se podudarali sa sve većom vojnom, diplomatskom i ekonomskom pomoći Saudijske Arabije i UAE Sudanu i drugim državama u Roga Afrike u zamjenu za pridruživanje saudijskoj koaliciji protiv iranskih Huta u Jemenu.
Ova pomoć je bila posebno primamljiva za Sudan jer se suočavao s izolacijom i ekonomskim poteškoćama zbog naloga za hapšenje al-Bašira izdatog od Međunarodnog krivičnog suda, otcjepljenja bogatog naftom Južnog Sudana i pooštrenih sankcija SAD-a.
Uprkos tome što su Iran i Sudan kasnije učestvovali u multilateralnim sastancima o poljoprivrednoj saradnji, bilateralni odnosi između zemalja nikada se nisu u potpunosti oporavili.
Ulazak u Rog Afrike
Građanski rat pružio je Iranu priliku da ispravi kurs sa Sudanom. Podržavanje SAF-a može pomoći Teheranu da spasi odnose sa Sudanom, a istovremeno suzbije ili obuzda utjecaj Saudijske Arabije i Emirata u zemlji i na širem kontinentu.
Teheran želi pomoći al-Burhanu i SAF-u da pobijede u ratu i ponovo preuzmu kontrolu nad državom.
Pružanje pomoći SAF-u također se uklapa u dinamiku koja prethodi ratu i opet se odnosi na iransku borbu za utjecaj sa Saudijskom Arabijom. Godine 2019., dok je Hemedti služio zajedno s al-Burhanom u Prijelaznom vojnom vijeću nakon al-Baširovog svrgavanja pučem, posjetio je Saudijsku Arabiju i obećao podršku protiv Irana i Huta.
Ipak, podržavanje SAF-a nije bez rizika za Iran.
Za početak, pobjeda al-Burhana i SAF-a nije sigurna. Od oktobra 2023., RSF je zauzeo neke ključne države, uključujući glavni grad Kartum i žitnicu Gezira. U februaru 2024., SAF je pokrenuo ofanzivu u Omdurmanu i ostvario napredak tamo. Međutim, ukupna ravnoteža i dalje može naginjati u korist RSF-a.
I za razliku od ratova u Siriji i Ukrajini, u Sudanu se Teheran našao u neugodnoj poziciji podržavanja protivnika Rusije, koja